Kolonoskopija. Što je to?
Zašto je kolonoskopija potrebna? Kome se preporuča učiniti kolonoskopiju?
Osnovni razlog (indikacija) za izvođenje kolonoskopije je sumnja na bolest debelog crijeva. Liječnik će posumnjati na bolest debelog crijeva na temelju simptoma koje pacijent navodi, poput proljeva, crijevnog zatvora, ili pojave krvi u stolici, te gubitka tjelesne mase. Sumnja na bolest debelog crijeva može se postaviti i nakon uvida u laboratorijske nalaze (primjerice ako se ustanovi slabokrvnost), te nakon uvida u nalaze slikovnih pretraga (npr. zadebljanje crijevne stijenke).
Pored navedenog, vrijedna indikacija za izvođenje kolonoskopije je prevencija raka debelog crijeva, naročito kod osoba starijih od 50 godina ili kod onih koji imaju obiteljsko opterećenje (pozitivna obiteljska anamneza), te kod onih koji imaju pozitivan nalaz skrivenog (okultnog) krvarenja u stolici. Test na okultno krvarenje predstavlja okosnicu Nacionalnog programa za rano otkrivanje kolorektalnog karcinoma kojeg provodi Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske. Više o raku debelog crijeva možete pročitati ovdje
Konačno, indikacija za kolonoskopiju postavlja se u praćenju stanovitih nasljednih bolesti i stanja poput obiteljske adenomatozne polipoze, odnosno u kontrolnim intervalima nakon zahvata u debelom crijevu (npr. nakon endoskopske ili kirurške resekcije polipa odnosno karcinoma).
Simptomi
Obratite pažnju na promjene svog organizma, kao što su:
Kolonoskopija
je tzv. „zlatnim standardnom“ u dijagnosticiranju bolesti debelog crijeva,
Dijagnostička vrijednost ?
Sam naziv kolonoskopija složenica je dvije riječi grčkog porijekla (kolon – crijevo i scopein – gledati), što se odnosi na direktan pregled unutrašnjosti debelog crijeva. Zahvaljujući tome, liječnik može odmah prilikom pregleda uočiti određene abnormalnosti sluznice crijeva, poput upale, deformiteta crijevne stijenke (divertikla) ili izraslina (polipa).
Pored navedenog, kolonoskopija omogućava uzimanje uzorka tkiva za patohistološku analizu. Ovaj postupak naziva se biopsija i pri tom liječnik se koristi specijalizirani pribor (bioptička lješta). Postupak je bezbolan za bolesnika. Stoga se može zaključiti da je kolonoskopija najtočnija metoda za dijagnostiku bolesti debelog crijeva, jer pored makroskopskog, posredno omogućava i mikroskopsku analizu sluznice.
Kontraindikacije?
Slučajevi kada se kolonoskopija ne izvodi uključuju situacije koje pripadaju – medicinskim žargonom rečeno – „akutnom abdomenu“, i uključuju puknuće stijenke debelog crijeva (perforacija), akutnu upalu ispučnine (divertikla) debelog crijeva (akutni divertikulitis), žestoku (fulminantnu) upalu sluznice deblog crijeva (kolitis), oštećenje sluznice debelog crijeva uslijed slabe prokrvljenosti (vaskularna nekoza), te kod bolesnika sa zatajenjem nekog od organskih sustava (popu (kardiopulmonalnog, ili plućnog).
Kolonoskopija se ne smije također izvoditi kod bolesnika koji nisu potpisali pristanak za izvođenje procedure, te kod nesuradljivih bolesnika.
vrijednost kolonoskopije?
Pored dijagnostičke vrijednosti, kolonoskopija može biti i terapijske naravi. Ovu pretragu posebno čini vrijednim činjenica, da je tijekom procedure moguće ukloniti polipe u debelom crijevu, zahvatom koji se naziva polipektomija. Treba naglasiti da je ovaj postupak potpuno bezbolan za pacijenta
izvodi kolonoskopija?
Pretragu izvodi liječnik (najčešće po specijalnosti gastroenterolog), uz asistenciju medicinske sestre ili tehničara. Pretraga u načelu traje 15-tak minuta i izvodi se pomoću specijaliziranog uređaja (endoskopa) koji se naziva kolonoskop. Radi se o savitljivoj cijev, duljine 120 mm i promjera 13 mm, na vrhu kojeg se nalazi kamera, čiji signal se prenosi na ekran, čime se omogućuje liječniku direktan prijenos slike iz unutrašnjosti debelog crijeva. Pored kamere, kolonoskop sadrži radni kanal za uvođenje specijaliziranog pribora koji se može koristiti tijekom pregleda (poput bioptičkih kliješta ili omče za polipektomiju), izvor svijetla i cijev za ispiranje kojom se mogu ukloniti eventualni rezidualni crijevni sadržaj.
U pravilu pregled se izvodi u položaju bolesnika na lijevom boku, i započinje pregledom analne regije. Ovdje liječnik posvećuje pažnju tome da li postoje kakve bolesti, poput prisustva hemoroida ili eventualnih bolesti analne regije poput puput rascijepa (fisure) ili kanala (fistule). Potom liječnik, uvodi prst (na kojem se nalazi lubirkant) u anus i izvodi digitorektalni pregled. Ideja ovog pregleda jest da se uoče eventualne abnormalnosti zadnjeg crijeva (rektuma) koje su dostupne na dohvat prsta, te da se opipa prostata u svrhu detekcije eventualnih abnormalnosti. K tomu, lubrikant služi za lakše uvođenje endoskopska i smanjenje frikcije u analnom kanalu.
U načelu pregled se izvodi u položaju bolesnika na lijevom boku. Nakon uvođenja, kolonoskop se polako uvodi kroz debelo crijevo do njegovog slijepog kraja (cekuma), odnosno spoja s tankim crijevom (tzv. ileocekalna valvula). U načelu ova faza traje 5-6 minuta i može biti bolna za pacijenta, zbog širenja crijeva radi upuhivanja (insuflacije) zraka tijekom pregleda, te zbog „natezanja“ crijeva prilikom ispravljanja anatomskih zavoja u debelom crijevu (slezenski i jetreni pregib).
Ovo može uzrokovati bol i neugodu prilikom pregleda, pa bolesnici često pribjegavaju primjeni kratkotrajne anestezije. Stoga se ista preporučuje kod bolesnika s niskim pragom boli, a naročito kod bolesnika koji su imali prethodne operacijske zahvate u trbuhu.
Tijekom pregleda, liječnik može zatražiti da bolesnik promjeni položaj (na leđa ili desni bok), a sestra može na zahtjev liječnika, pritisnuti trbuh s idejom manjeg natezanja crijeva i lakšeg prolaska aparata.
Nakon dohvaćanja spoja debelog s tankim crijevom, liječnik započinje pravi pregled, ondosno inspekciju sluznice crijeva. Ova faza pregleda je manje bolna za bolesnika. Izvlačenje aparata u pravilu ne smije trajati manje od 6 min, kako bi se omogućila pažljiva analiza sluznice. Ovaj postupak može trajati i duže, ovisno o tome postoji li potreba za dijagnostičkim (npr. biopsija) ili terapijskim postupcima, poput polipektomije. Neovisno o vrsti zahvata, treba napomenuti da su ovi postupci bezbolni za pacijenta.
Po završetku pretrage, pacijent može imati nadutost u trbuhu i nagon za stolicom, što je posljedica upuhanog zraka koji se zadržava u crijevu još otprilike 20 min nakon procedure. Konačno, po završetku pregleda liječnik će priopćiti nalaz pacijentu, uz napomenu, da ukoliko su uzimani uzorci za patohistološku analizu, nalaz će trebati pričekati nekoliko dana.
Komplikacije kolnoskopije?
Općenito, pojam komplikacija, odnosi se na pojavu neželjenog događaja koji nastaje nakon izvođenja nekog medicinskog postupka, a koja zahtjeva produljeni bolnički boravak ili primjenu drugih medicinskih postupaka (transfuzija krvi ili kirurški zahvat), kako bi se ublažile posljedice.
Potrebno je znati, da kao što ne postoji lijek koji nema nuspojava, tako ne postoji ni medicinski postupak, pogotovo ako je invazivne naravi, koji nije povezan s mogućnošću nastanka komplikacija. Ipak, jednako kao što je pojavnost nuspojava lijekova iznimno rijetka, i tako su i komplikacije prilikom kolonoskopije, pa se kolonoskopija se smatra sigurnom pretragom za bolesnika.
Pojavnost mogućih komplikacija, tijekom izvođenja ili nakon kolonoskopije, prvenstveno ovise o karakteru pretrage, odnosno radi li se o dijagnostičkoj ili terapijskoj kolonoskopiji. Kod dijagnostičke kolonoskopije, treba razlučiti slijedeće: pacijent može (ali i ne mora!) nakon pretrage osjećati nadutost u trbuhu, pa i blagu nelagodu, što je povezano sa uspuhivanjem zraka u unutrašnjost debelog crijeva tijekom endoskopskog pregleda. Ova pojava ne smatra se komplikacijom, i u principu upuhani zrak biva evakuiran ekspulzijom (vjetrovima) nakon pregleda, što je normalna pojava nakon pregleda, odnosno spontanom resorpcijom u tkivo, kada osjećaj nadutosti može trajati nešto dulje, ali ne više od 30-40 min.
Ozbiljnije komplikacije, odnosno one neželjene pojave koje zahtijevaju primjenu drugih medicinskih dijagnostičkih ili terapijskih postupaka, iznimno su rijetke prilikom dijagnostičke endoskopije, i praktički uglavnom se radi o prsnuću crijevne stijenke (perforacija) koja nastaje ili nakon pretjeranog upuhivanja zraka u lumen debelog crijeva, ili neprikladnim izvođenjem pretrage (pretjerano guranje aparata) ili kombinacijom oba od navedenih čimbenika. Ponovo treba naglasiti da se radi o iznimno rijetkom događaju, koji se prema podatcima dostupnim u stručnoj literaturi može dogoditi u jednog do tri slučaja na 10.000 procedura.
Kod terapijske kolonoskopije, pojavnost komplikacija ne nešto češća (1 do 3 slučaja na 1.000 bolesnika), i uglavnom uključuju pojavu krvarenja ili perforacije stijenke crijeva nakon resekcije polipa debelog crijeva. Ponovo treba naglasiti da je polipektomija, kao najčešća terapijska intervencija kod kolonoskopije, sigurna i bezbolna metoda za bolesnika, pogotovo kod onih manjih od 2 centrimetra, dok se kod većih izraslina, ovaj zahvat obavlja u bolničkim uvjetima i u centrima gdje liječnici koji obavljaju ove procedure (interventni gastroenterolozi) imaju značajno kliničko iskustvo, kako u samom izvođenju postupka, tako i u zbrinjavanju mogućih komplikacija istog.
Napomena
Medicinska etika nalaže, da se ni jedan postupak u medicini – pogotovo oni koji predstavljaju invaziju na ljudsko tijelo (poput uvođenja sondi, katetera, pa čak igle za vađenje krvi!), ne mogu izvoditi bez pristanka pacijentice ili pacijenta.
Pristanak informiranog bolesnika, kao što mu i samo ime govori, predstavlja dokument kojim pacijentica ili pacijent, daje potpisani pristanak za izvođenje procedure, nakon što je upoznat/a s razlozima zašto se procedura izvodi (indikacijom), kako se procedura izvodi, koje su moguće koristi i komplikacije, te što očekivati nakon procedure.
Jednostavnije rečeno, pacijent/ica ima pravo znati, zašto i kako se nešto radi i koje su koristi i moguće štete od zahvata, te što očekivati nakon zahvata. U medicinskom žargonu, često se čuje izraz „informirani pristanak“, što je pogrešno, iz jednostavnog razloga jer je pacijent/ica informiran/a, a ne pristanak (papir).
Končano, treba jesno naglasiti, da izvođenje kolonoskopije, bez potpisanog informiranog pristanka bolesnika, predstavlja kontraindikaciju za njeno izvođenje, što u slučaju mogućih komplikacija (pa čak i bez njih!) može imati medikolegalne posljedice.
BOLESTI DEBELOG CRIJEVA
.
KOLONOSKOPIJA
Sesvetska ulica 3,
1000 Zagreb,