Bolesti debelog crijeva

Predviđanje da li će netko dobiti ili ima rak debelog crijeva nije moguće, uprkos činjenici da su današnje spoznaje u medicini rasvijetlile brojne aspekte njegovog nastanka. Ono što je danas poznato, jest da postoje čimbenici rizika za pojavu ove bolesti, koji se načelno dijele u dvije grupe:

• nepromjenjivi su oni, kako im sam naziv kaže, oni čimbenici koje ne možemo mijenjati poput dobi, spola, genetike odnosno prisustva nekih nasljednih bolesti (npr. obiteljske adenomatozne polipoze) ili prethodne pojave kolorektalnog karcinoma u obitelji, naročito kod srodnika u prvom koljenu, ili prisustva kroničnih upalnih bolesti crijeva

• promjenjivi su oni čimbenici koje možemo promjeniti poput navika u prehrani (konzumacija hrane bogate ostatnim vlaknima poput voća i povrća, smanjen unos crvenog mesa i masti), izbjegavanje pušenja i konzumacije alkoholnih pića, adekvatna fizička aktivnost

Ovdje treba naglasiti da se radi o čimbenicima odnosno faktorima rizika koji povećavaju šansu za nastanak bolesti, i nisu jednoznačno povezani s nastankom kolorektalnog karcinoma. Izuzetke od ovog pravila čine bolesnici s obiteljskom adenomatoznom polipozom, te općepoznata činjenica da pojavnost kolorektalnog karcinoma raste s dobi bolesnika, naročito iza 50 godine života.

Ne postoji specifičan simptom koji upućuje na rak debelog crijeva. Međutim, postoje simptomi koji mogu upućivati na bolest debelog crijeva poput:

• pojava nepravilnosti u pražnjenju ili promjena kalibra stolice

• pojava skrivene ili manifesne krvi u stolici

• malaksalost, umor, ni gubitak na tjelesnoj težini

• slabokrvnost (anemija) u nalazima krvne slike, naročito ona koja nastaje uslijed nedostatka željeza (sideropenična anemija)

• bol u trbuhu

Pored ovih kliničkih simptoma, moguće je posumnjati na bolest debelog crijeva u okviru medicinske obrade drugih stanja, primjerice prisustva zadebljanja stijenke probavne cijevi otkrivenoj na nekoj od slikovnih metoda poput kompjuterizirane tomografije

Danas je poznato da rak debelog crijeva nastaje iz tzv. premalignih izraslina koje se zovu polipi. Bolest napreduje sporo i polako, bez simptoma, pa je direktan pregled sluznice debeog crijeva, odnosno kolonoskopija jedina mogućnost prevencije

Polipi mogu biti različitih veličina i oblika i mogu lako detektirati kolonoskopskog pregleda (slika). Obično se oni manji odmah i uklone postupkom kojeg nazivamo polipektomija (Slika). Postupak je bezbolan za pacijenta, a uklonjeni polip u pravilu se potom šalje na mikroskopski pregled, odnosno patohistološku analizu. Ideja ove patohistološke dijagnostike (PHD) je točno utvrditi maligni potencijal uklonjenog polipa, o te da li je polip uklonjen u cijelosti.

Polipektomija: polip je detektiran i potom odignut od ostatka sluznice debelog crijeva. Potom je zaomčen i uklonjen u cijelosti.

Tehnološki napredak u medicini omogućio je izvedbu kolonoskopskog pregleda s aparatima, kojima je moguće dobiti sliku visoke razlučivosti („high definition“), a primjenom posebnih video filtera ili čak umjetne inteligencije moguće je ocjeniti maligni potencijal izrasline na licu mjesta (tzv „virtualna biopsija). Ovime se postiže točnost i ubrzanje dijagnostičkog postupka, bez potrebe za čekanjem patohistološkog nalaza. Za pohvalu je da je ovo potvrđeno i ispitivanjima u našoj zemlji.

Uklanjanjem polipa prekida se zlokobna „adenom-karcinom“ sekvenca, što čini osnovu sprečavanja nastanka kolorektalnog karcinoma. Ovisno u malignom potencijalu uklonjenog polipa (ili više njih), planiraju se kontrolne kolonoskopije u sklopu tzv. post-polipektomijskog praćenja.

Pored uklanjanja polipa, kolonoskopijom se može otkriti i rak debelog crijeva, ali dobra vijest ovdje je ta da su obično ove zloćudne novotvorine obično u ranoj fazi, kada je izlječenje moguće u preko 90% slučajeva.